zbòriti
zbòriti (što) nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -rēći, gl. im. -rēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
zboriti | |
prezent | |
jednina | |
1. | zborim |
2. | zboriš |
3. | zbori |
množina | |
1. | zborimo |
2. | zborite |
3. | zbore |
futur | |
jednina | |
1. | zborit ću |
2. | zborit ćeš |
3. | zborit će |
množina | |
1. | zborit ćemo |
2. | zborit ćete |
3. | zborit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | zborah |
2. | zboraše |
3. | zboraše |
množina | |
1. | zborasmo |
2. | zboraste |
3. | zborahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | zborio sam |
2. | zborio si |
3. | zborio je |
množina | |
1. | zborili smo |
2. | zborili ste |
3. | zborili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam zborio |
2. | bio si zborio |
3. | bio je zborio |
množina | |
1. | bili smo zborili |
2. | bili ste zborili |
3. | bili su zborili |
imperativ | |
jednina | |
2. | zbori |
množina | |
1. | zborimo |
2. | zborite |
glagolski prilog sadašnji | |
zboreći | |
glagolski pridjev aktivni | |
zborio, zborila, zborilo | |
zborili, zborile, zborila |