zavarávati
zavarávati (se) nesvrš. 〈prez. zavàrāvām (se), pril. sad. -ajūći (se), gl. im. -ānje〉
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zavaravati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zavaravam |
| 2. | zavaravaš |
| 3. | zavarava |
| množina | |
| 1. | zavaravamo |
| 2. | zavaravate |
| 3. | zavaravaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zavaravat ću |
| 2. | zavaravat ćeš |
| 3. | zavaravat će |
| množina | |
| 1. | zavaravat ćemo |
| 2. | zavaravat ćete |
| 3. | zavaravat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | zavaravah |
| 2. | zavaravaše |
| 3. | zavaravaše |
| množina | |
| 1. | zavaravasmo |
| 2. | zavaravaste |
| 3. | zavaravahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zavaravao sam |
| 2. | zavaravao si |
| 3. | zavaravao je |
| množina | |
| 1. | zavaravali smo |
| 2. | zavaravali ste |
| 3. | zavaravali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zavaravao |
| 2. | bio si zavaravao |
| 3. | bio je zavaravao |
| množina | |
| 1. | bili smo zavaravali |
| 2. | bili ste zavaravali |
| 3. | bili su zavaravali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zavaravaj |
| množina | |
| 1. | zavaravajmo |
| 2. | zavaravajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| zavaravajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zavaravao, zavaravala, zavaravalo | |
| zavaravali, zavaravale, zavaravala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| zavaravan, zavaravana, zavaravano | |
| zavaravani, zavaravane, zavaravana | |
| 1. | (koga), v. zavarati |
| 2. | (se) zanositi se nemogućim, ne htjeti vidjeti istinu, predavati se, prepuštati se iluzijama |