Hrvatski jezični portal

1.	uspravni dio zgrade na kojem leži krovište ili koji pregrađuje unutrašnji prostor [potporni zid; slijepi zid (zid bez prozora)]
2.	zidana ograda (od kamena, opeke)
3.	pren. a. pregrada, zapreka, nepremostiva teškoća [naići na zid u nastojanjima, težnjama, željama za unapređivanjem čega itd. naići na otpor, opstrukciju, nesavladivo nerazumijevanje i slične zapreke; probiti zvučni zid] b. sve što nalikuje na zid [zid šutnje stanje kada svi šute (ob. zbog straha, interesa i sl.)]

∆ Kineski zid 1. pov. zid oko Kineskog carstva 2. pren. neprelazna zapreka u ophođenju između ljudi, između običaja itd.;
zid plača zid u Jeruzalemu, sveto mjesto Židova;
trbušni zid anat. splet trbušnih mišića;
živi zid 1. ljudi koji svojim tijelima tvore neku zapreku 2. sport više igrača (u nogometu i rukometu) koji se postavljaju pred svoja vrata kako bi omeli direktan udarac na njih

⃟ biti zatvoren među četiri zida ne izlaziti iz kuće, među svijet;
blijed kao zid potpuno blijed;
i zidovi imaju uši treba biti oprezan da tko ne prisluškuje kad se govori;
odbija se kao od zida riječi, dokazi, argumenti ne nailaze na odjek, uzalud je govoriti, nitko ništa ne razumije ili ne želi shvatiti = kao da zidu govoriš, = kao grahom o zid;
ograditi se Kineskim zidom prekinuti vezu s vanjskim svijetom, ograditi se od vanjskog utjecaja;
prisloniti koga uza zid izvesti na strijeljanje, strijeljati;
staviti pred zid (koga) suočiti koga s istinom, predočiti mu nesmiljenost činjenica (tako da ostane bez mogućnosti da se o njih ogluši);
šutjeti kao zid ne govoriti ništa;
udarati, lupati glavom o zid, v. glava ⃟

♦ pr. (prema zanimanju): Zìdār (390, Virovitica, Sinj, Slavonija, Turopolje, Podravina), Zidárević (Duga Resa, Pokuplje), Zìdarić (450, Križevci, Pazin, Istra, Prigorje)

✧ prasl. i stsl. *zidъ (rus. zid, polj. zid) ← ie. *dheyg'h- (lat. fingere: oblikovati, grč. teȋkhos: zid)