bŕljati
bŕljati () nesvrš. 〈prez. bȓljām, pril. sad. -ajūći, prid. trp. bȑljān, gl. im. -ānje〉
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| brljati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | brljam |
| 2. | brljaš |
| 3. | brlja |
| množina | |
| 1. | brljamo |
| 2. | brljate |
| 3. | brljaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | brljat ću |
| 2. | brljat ćeš |
| 3. | brljat će |
| množina | |
| 1. | brljat ćemo |
| 2. | brljat ćete |
| 3. | brljat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | brljah |
| 2. | brljaše |
| 3. | brljaše |
| množina | |
| 1. | brljasmo |
| 2. | brljaste |
| 3. | brljahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | brljao sam |
| 2. | brljao si |
| 3. | brljao je |
| množina | |
| 1. | brljali smo |
| 2. | brljali ste |
| 3. | brljali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam brljao |
| 2. | bio si brljao |
| 3. | bio je brljao |
| množina | |
| 1. | bili smo brljali |
| 2. | bili ste brljali |
| 3. | bili su brljali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | brljaj |
| množina | |
| 1. | brljajmo |
| 2. | brljajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| brljajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| brljao, brljala, brljalo | |
| brljali, brljale, brljala | |
| 1. | prljati, kaljati, miješati po blatu |
| 2. | pren. a. nespretno premetati b. loše raditi, radeći kvariti c. plesti jezikom, besmisleno pričati; brljezgati |