zaprijéčiti
zaprijéčiti svrš. 〈prez. zàprijēčīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. zàprijēčen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zapriječiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zapriječim |
| 2. | zapriječiš |
| 3. | zapriječi |
| množina | |
| 1. | zapriječimo |
| 2. | zapriječite |
| 3. | zapriječe |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zapriječit ću |
| 2. | zapriječit ćeš |
| 3. | zapriječit će |
| množina | |
| 1. | zapriječit ćemo |
| 2. | zapriječit ćete |
| 3. | zapriječit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zapriječih |
| 2. | zapriječi |
| 3. | zapriječi |
| množina | |
| 1. | zapriječismo |
| 2. | zapriječiste |
| 3. | zapriječiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zapriječio sam |
| 2. | zapriječio si |
| 3. | zapriječio je |
| množina | |
| 1. | zapriječili smo |
| 2. | zapriječili ste |
| 3. | zapriječili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zapriječio |
| 2. | bio si zapriječio |
| 3. | bio je zapriječio |
| množina | |
| 1. | bili smo zapriječili |
| 2. | bili ste zapriječili |
| 3. | bili su zapriječili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zapriječi |
| množina | |
| 1. | zapriječimo |
| 2. | zapriječite |
| glagolski prilog prošli | |
| zapriječivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zapriječio, zapriječila, zapriječilo | |
| zapriječili, zapriječile, zapriječila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| zapriječen, zapriječena, zapriječeno | |
| zapriječeni, zapriječene, zapriječena | |
Definicija
ne dopustiti da tko prođe, da se (što) izvrši; spriječiti, zaustaviti na putu ili u namjeri
