zasìjati
zasìjati (, se) svrš. 〈prez. zàsijām, pril. pr. -āvši, prid. rad. zàsijao〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zasijati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zasijam |
| 2. | zasijaš |
| 3. | zasija |
| množina | |
| 1. | zasijamo |
| 2. | zasijate |
| 3. | zasijaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zasijat ću |
| 2. | zasijat ćeš |
| 3. | zasijat će |
| množina | |
| 1. | zasijat ćemo |
| 2. | zasijat ćete |
| 3. | zasijat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zasijah |
| 2. | zasija |
| 3. | zasija |
| množina | |
| 1. | zasijasmo |
| 2. | zasijaste |
| 3. | zasijaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zasijao sam |
| 2. | zasijao si |
| 3. | zasijao je |
| množina | |
| 1. | zasijali smo |
| 2. | zasijali ste |
| 3. | zasijali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zasijao |
| 2. | bio si zasijao |
| 3. | bio je zasijao |
| množina | |
| 1. | bili smo zasijali |
| 2. | bili ste zasijali |
| 3. | bili su zasijali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zasij |
| množina | |
| 1. | zasijmo |
| 2. | zasijte |
| glagolski prilog prošli | |
| zasijavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zasijao, zasijala, zasijalo | |
| zasijali, zasijale, zasijala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| zasijan, zasijana, zasijano | |
| zasijani, zasijane, zasijana | |
Definicija
početi jako svijetliti; sijati, užariti (se)
Etimologija
✧ vidi zàsjati
