zasìjati
zasìjati (, se) svrš. 〈prez. zàsijām, pril. pr. -āvši, prid. rad. zàsijao〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
zasijati | |
prezent | |
jednina | |
1. | zasijam |
2. | zasijaš |
3. | zasija |
množina | |
1. | zasijamo |
2. | zasijate |
3. | zasijaju |
futur | |
jednina | |
1. | zasijat ću |
2. | zasijat ćeš |
3. | zasijat će |
množina | |
1. | zasijat ćemo |
2. | zasijat ćete |
3. | zasijat će |
aorist | |
jednina | |
1. | zasijah |
2. | zasija |
3. | zasija |
množina | |
1. | zasijasmo |
2. | zasijaste |
3. | zasijaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | zasijao sam |
2. | zasijao si |
3. | zasijao je |
množina | |
1. | zasijali smo |
2. | zasijali ste |
3. | zasijali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam zasijao |
2. | bio si zasijao |
3. | bio je zasijao |
množina | |
1. | bili smo zasijali |
2. | bili ste zasijali |
3. | bili su zasijali |
imperativ | |
jednina | |
2. | zasij |
množina | |
1. | zasijmo |
2. | zasijte |
glagolski prilog prošli | |
zasijavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
zasijao, zasijala, zasijalo | |
zasijali, zasijale, zasijala | |
glagolski pridjev pasivni | |
zasijan, zasijana, zasijano | |
zasijani, zasijane, zasijana |