záručnīk
záručnīk m 〈V -īče, N mn -īci〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | zaručnik |
| G | zaručnika |
| D | zaručniku |
| A | zaručnika |
| V | zaručniče |
| L | zaručniku |
| I | zaručnikom |
| množina | |
| N | zaručnici |
| G | zaručnika |
| D | zaručnicima |
| A | zaručnike |
| V | zaručnici |
| L | zaručnicima |
| I | zaručnicima |
Definicija
onaj koji je zaručen; vjerenik
Etimologija
✧ vidi zȃruke
