zaríbati
zaríbati (se) svrš. 〈prez. zàrībām (se), pril. pr. -āvši (se), prid. trp. zàrībān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zaribati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zaribam |
| 2. | zaribaš |
| 3. | zariba |
| množina | |
| 1. | zaribamo |
| 2. | zaribate |
| 3. | zaribaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zaribat ću |
| 2. | zaribat ćeš |
| 3. | zaribat će |
| množina | |
| 1. | zaribat ćemo |
| 2. | zaribat ćete |
| 3. | zaribat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zaribah |
| 2. | zariba |
| 3. | zariba |
| množina | |
| 1. | zaribasmo |
| 2. | zaribaste |
| 3. | zaribaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zaribao sam |
| 2. | zaribao si |
| 3. | zaribao je |
| množina | |
| 1. | zaribali smo |
| 2. | zaribali ste |
| 3. | zaribali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zaribao |
| 2. | bio si zaribao |
| 3. | bio je zaribao |
| množina | |
| 1. | bili smo zaribali |
| 2. | bili ste zaribali |
| 3. | bili su zaribali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zaribaj |
| množina | |
| 1. | zaribajmo |
| 2. | zaribajte |
| glagolski prilog prošli | |
| zaribavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zaribao, zaribala, zaribalo | |
| zaribali, zaribale, zaribala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| zariban, zaribana, zaribano | |
| zaribani, zaribane, zaribana | |
Definicija
| 1. | (što, se) uništiti (se) u nepodmazanom stanju trljanjem željeznih dijelova (o stroju) |
| 2. | (koga, se) žarg. prevariti, nasjesti, zeznuti (se) |
Etimologija
✧ za- + v. ríbati
