zȁpovijēd
zȁpovijēd ž 〈I -i/-ēđu〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | zapovijed |
| G | zapovijedi |
| D | zapovijedi |
| A | zapovijed |
| V | zapovijedi |
| L | zapovijedi |
| I | zapovijeđu / zapovijedi |
| množina | |
| N | zapovijedi |
| G | zapovijedi |
| D | zapovijedima |
| A | zapovijedi |
| V | zapovijedi |
| L | zapovijedima |
| I | zapovijedima |
Definicija
ono što se izriče (usmeno ili pismeno) radi toga da se izvrši [Deset Božjih zapovijedi]; naredba, naređenje, zapovijest
Sintagma
∆ otvorena zapovijed pov. isprava koja vojniku u domobranstvu i zajedničkim jedinicama vojske Austro-Ugarske Monarhije dopušta slobodno putovanje do nekog odredišta [ostala im je u rukama samo »otvorena zapovijed« (putna objava) da se prijave domobranskom ministarstvu u Budimpešti]; putna objava, propusnica
Frazeologija
⃟ (znam to, poštujem, držim se) kao Deset zapovijedi odlično mi je poznato, to mi je zlatno pravilo, ne odstupam (od toga)
Etimologija
✧ za- + v. povijest
