zanímati
zanímati (koga) nesvrš. 〈prez. zànīmām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
zanimati | |
prezent | |
jednina | |
1. | zanimam |
2. | zanimaš |
3. | zanima |
množina | |
1. | zanimamo |
2. | zanimate |
3. | zanimaju |
futur | |
jednina | |
1. | zanimat ću |
2. | zanimat ćeš |
3. | zanimat će |
množina | |
1. | zanimat ćemo |
2. | zanimat ćete |
3. | zanimat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | zanimah |
2. | zanimaše |
3. | zanimaše |
množina | |
1. | zanimasmo |
2. | zanimaste |
3. | zanimahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | zanimao sam |
2. | zanimao si |
3. | zanimao je |
množina | |
1. | zanimali smo |
2. | zanimali ste |
3. | zanimali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam zanimao |
2. | bio si zanimao |
3. | bio je zanimao |
množina | |
1. | bili smo zanimali |
2. | bili ste zanimali |
3. | bili su zanimali |
imperativ | |
jednina | |
2. | zanimaj |
množina | |
1. | zanimajmo |
2. | zanimajte |
glagolski prilog sadašnji | |
zanimajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
zanimao, zanimala, zanimalo | |
zanimali, zanimale, zanimala |