zànāt
zànāt m 〈G zanáta〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | zanat |
| G | zanata |
| D | zanatu |
| A | zanat |
| V | zanate |
| L | zanatu |
| I | zanatom |
| množina | |
| N | zanati |
| G | zanata |
| D | zanatima |
| A | zanate |
| V | zanati |
| L | zanatima |
| I | zanatima |
Definicija
| 1. | izučena proizvodna, prerađivačka, obrađivačka ili uslužna djelatnost [zidarski zanat; klesarski zanat]; obrt |
| 2. | razg. a. zanimanje, struka, zvanje, profesija [od zanata izvježban, pravi] b. vještina, umješnost, znanje, majstorija [imati zanat; izučiti zanat] |
Sintagma
∆ gospodski zanat pov. u Osmanskom Carstvu zanat kojim se smiju baviti samo ljudi islamske vjere (tabak ili tabadžija, sedlar ili sarač itd.)
Frazeologija
⃟ ispeći zanat naučiti, znati dobro svoj posao;
majstor svog zanata dobar, vješt majstor;
od zanata izvježban, pravi;
sve, sve ali zanat posl., v. sve ⃟
majstor svog zanata dobar, vješt majstor;
od zanata izvježban, pravi;
sve, sve ali zanat posl., v. sve ⃟
Etimologija
✧ tur. sanat ← arap. ṣan̕a
