zaòstati
zaòstati svrš. 〈prez. zaòstanēm, pril. pr. -āvši, prid. rad. zaòstao〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zaostati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zaostanem / zaostadem |
| 2. | zaostaneš / zaostadeš |
| 3. | zaostane / zaostade |
| množina | |
| 1. | zaostanemo / zaostademo |
| 2. | zaostanete / zaostadete |
| 3. | zaostanu / zaostadu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zaostat ću |
| 2. | zaostat ćeš |
| 3. | zaostat će |
| množina | |
| 1. | zaostat ćemo |
| 2. | zaostat ćete |
| 3. | zaostat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zaostadoh |
| 2. | zaostade |
| 3. | zaostade |
| množina | |
| 1. | zaostadosmo |
| 2. | zaostadoste |
| 3. | zaostadoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zaostao sam |
| 2. | zaostao si |
| 3. | zaostao je |
| množina | |
| 1. | zaostali smo |
| 2. | zaostali ste |
| 3. | zaostali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zaostao |
| 2. | bio si zaostao |
| 3. | bio je zaostao |
| množina | |
| 1. | bili smo zaostali |
| 2. | bili ste zaostali |
| 3. | bili su zaostali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zaostani |
| množina | |
| 1. | zaostanimo |
| 2. | zaostanite |
| glagolski prilog prošli | |
| zaostavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zaostao, zaostala, zaostalo | |
| zaostali, zaostale, zaostala | |
Definicija
| 1. | (za kim, za čim) ostati za kim ili za čim (u kretanju, u vremenu, po vrijednosti) |
| 2. | () ostati, zadržati se u prostoru ili u vremenu, ostati priprost ili primitivan, biti netaknut napretkom (u shvaćanjima i načinu života) |
Etimologija
✧ za- + v. ostati
