zaobìlaziti
zaobìlaziti (koga, što) nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -zēći, gl. im. zaobìlažēnje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zaobilaziti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zaobilazim |
| 2. | zaobilaziš |
| 3. | zaobilazi |
| množina | |
| 1. | zaobilazimo |
| 2. | zaobilazite |
| 3. | zaobilaze |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zaobilazit ću |
| 2. | zaobilazit ćeš |
| 3. | zaobilazit će |
| množina | |
| 1. | zaobilazit ćemo |
| 2. | zaobilazit ćete |
| 3. | zaobilazit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | zaobilažah |
| 2. | zaobilažaše |
| 3. | zaobilažaše |
| množina | |
| 1. | zaobilažasmo |
| 2. | zaobilažaste |
| 3. | zaobilažahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zaobilazio sam |
| 2. | zaobilazio si |
| 3. | zaobilazio je |
| množina | |
| 1. | zaobilazili smo |
| 2. | zaobilazili ste |
| 3. | zaobilazili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zaobilazio |
| 2. | bio si zaobilazio |
| 3. | bio je zaobilazio |
| množina | |
| 1. | bili smo zaobilazili |
| 2. | bili ste zaobilazili |
| 3. | bili su zaobilazili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zaobilazi |
| množina | |
| 1. | zaobilazimo |
| 2. | zaobilazite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| zaobilazeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zaobilazio, zaobilazila, zaobilazilo | |
| zaobilazili, zaobilazile, zaobilazila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| zaobilažen, zaobilažena, zaobilaženo | |
| zaobilaženi, zaobilažene, zaobilažena | |
Etimologija
✧ vidi zaòbīći
