zatégnuti
zatégnuti (što) svrš. 〈prez. zàtēgnēm, pril. pr. -ūvši, imp. zatégni, prid. rad. zatégnuo/zàtēgao, zatégnula/zàtēgla ž〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zategnuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zategnem |
| 2. | zategneš |
| 3. | zategne |
| množina | |
| 1. | zategnemo |
| 2. | zategnete |
| 3. | zategnu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zategnut ću |
| 2. | zategnut ćeš |
| 3. | zategnut će |
| množina | |
| 1. | zategnut ćemo |
| 2. | zategnut ćete |
| 3. | zategnut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zategnuh / zategoh |
| 2. | zategnu / zateže |
| 3. | zategnu / zateže |
| množina | |
| 1. | zategnusmo / zategosmo |
| 2. | zategnuste / zategoste |
| 3. | zategnuše / zategoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zategnuo sam |
| 2. | zategnuo si |
| 3. | zategnuo je |
| množina | |
| 1. | zategnuli smo |
| 2. | zategnuli ste |
| 3. | zategnuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zategnuo |
| 2. | bio si zategnuo |
| 3. | bio je zategnuo |
| množina | |
| 1. | bili smo zategnuli |
| 2. | bili ste zategnuli |
| 3. | bili su zategnuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zategni |
| množina | |
| 1. | zategnimo |
| 2. | zategnite |
| glagolski prilog prošli | |
| zategnuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zategnuo, zategnula, zategnulo | |
| zategnuli, zategnule, zategnula | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| zategnut, zategnuta, zategnuto | |
| zategnuti, zategnute, zategnuta | |
Definicija
| 1. | učiniti da se što napne, rastegne, povući jedan kraj čega što je na drugom kraju učvršćeno (uže) |
| 2. | odugovlačenjem pomaknuti rok čega; zavući, odgoditi |
Frazeologija
⃟ zategnuti ličinu završiti na vješalima, biti obješen
Onomastika
♦ pr. (nadimačko): Zatézalo (420, Ogulin, Pokuplje)
Etimologija
✧ za- + prasl. *tęgnǫti, v. téžak
