zatámnjeti
zatámnjeti (se) svrš. 〈prez. zàtāmnīm (se), pril. pr. -ēvši (se), prid. rad. zatámnio (se), prid. trp. zàtāmnjen〉
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zatamnjeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zatamnim |
| 2. | zatamniš |
| 3. | zatamni |
| množina | |
| 1. | zatamnimo |
| 2. | zatamnite |
| 3. | zatamne |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zatamnjet ću |
| 2. | zatamnjet ćeš |
| 3. | zatamnjet će |
| množina | |
| 1. | zatamnjet ćemo |
| 2. | zatamnjet ćete |
| 3. | zatamnjet će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zatamnjeh |
| 2. | zatamnje |
| 3. | zatamnje |
| množina | |
| 1. | zatamnjesmo |
| 2. | zatamnjeste |
| 3. | zatamnješe |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zatamnio sam |
| 2. | zatamnio si |
| 3. | zatamnio je |
| množina | |
| 1. | zatamnjeli smo |
| 2. | zatamnjeli ste |
| 3. | zatamnjeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zatamnio |
| 2. | bio si zatamnio |
| 3. | bio je zatamnio |
| množina | |
| 1. | bili smo zatamnjeli |
| 2. | bili ste zatamnjeli |
| 3. | bili su zatamnjeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zatamni |
| množina | |
| 1. | zatamnimo |
| 2. | zatamnite |
| glagolski prilog prošli | |
| zatamnjevši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zatamnio, zatamnjela, zatamnjelo | |
| zatamnjeli, zatamnjele, zatamnjela | |