zàtūći
zàtūći svrš. 〈prez. zatúčem, pril. pr. zatúkāvši, prid. trp. zatùčen〉
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zatući | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zatučem |
| 2. | zatučeš |
| 3. | zatuče |
| množina | |
| 1. | zatučemo |
| 2. | zatučete |
| 3. | zatuku |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zatući ću |
| 2. | zatući ćeš |
| 3. | zatući će |
| množina | |
| 1. | zatući ćemo |
| 2. | zatući ćete |
| 3. | zatući će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zatukoh |
| 2. | zatuče |
| 3. | zatuče |
| množina | |
| 1. | zatukosmo |
| 2. | zatukoste |
| 3. | zatukoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zatukao sam |
| 2. | zatukao si |
| 3. | zatukao je |
| množina | |
| 1. | zatukli smo |
| 2. | zatukli ste |
| 3. | zatukli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zatukao |
| 2. | bio si zatukao |
| 3. | bio je zatukao |
| množina | |
| 1. | bili smo zatukli |
| 2. | bili ste zatukli |
| 3. | bili su zatukli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zatuci |
| množina | |
| 1. | zatucimo |
| 2. | zatucite |
| glagolski prilog prošli | |
| zatukavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zatukao, zatukla, zatuklo | |
| zatukli, zatukle, zatukla | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| zatučen, zatučena, zatučeno | |
| zatučeni, zatučene, zatučena | |
| 1. | ubiti udarcima, uništiti, zatrti |
| 2. | pren. a. potrošiti novac uludo b. žarg. hrabro uložiti novac |