žvákati
žvákati (što) nesvrš. 〈prez. žvȃčēm, pril. sad. žváčūći, gl. im. -kānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| žvakati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | žvačem |
| 2. | žvačeš |
| 3. | žvače |
| množina | |
| 1. | žvačemo |
| 2. | žvačete |
| 3. | žvaču |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | žvakat ću |
| 2. | žvakat ćeš |
| 3. | žvakat će |
| množina | |
| 1. | žvakat ćemo |
| 2. | žvakat ćete |
| 3. | žvakat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | žvakah |
| 2. | žvakaše |
| 3. | žvakaše |
| množina | |
| 1. | žvakasmo |
| 2. | žvakaste |
| 3. | žvakahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | žvakao sam |
| 2. | žvakao si |
| 3. | žvakao je |
| množina | |
| 1. | žvakali smo |
| 2. | žvakali ste |
| 3. | žvakali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam žvakao |
| 2. | bio si žvakao |
| 3. | bio je žvakao |
| množina | |
| 1. | bili smo žvakali |
| 2. | bili ste žvakali |
| 3. | bili su žvakali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | žvači |
| množina | |
| 1. | žvačimo |
| 2. | žvačite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| žvačući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| žvakao, žvakala, žvakalo | |
| žvakali, žvakale, žvakala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| žvakan, žvakana, žvakano | |
| žvakani, žvakane, žvakana | |
Definicija
| 1. | zubima sitniti i razmekšavati hranu |
| 2. | pren. sporo i nerazgovijetno govoriti |
Etimologija
✧ prasl. *žьvati, *žьvakati (rus. ževát', polj. żuć) ← ie. *gyew- (stvnjem. kiuvan, stengl. céowan)
