zvȍn
zvȍn m 〈N mn zvònovi〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | zvon |
| G | zvona |
| D | zvonu |
| A | zvon |
| V | zvone |
| L | zvonu |
| I | zvonom |
| množina | |
| N | zvoni |
| G | zvona |
| D | zvonima |
| A | zvone |
| V | zvoni |
| L | zvonima |
| I | zvonima |
Definicija
ekspr. knjiš.
| 1. | zvuk zvona, zvonjenje |
| 2. | pojedinačan zvuk udara klatna o stijenku zvona |
Onomastika
♦ pr. (prema zanimanju, v. i Zvonimir): Zvònār (630, Međimurje, Ðurđevac, Bjelovar), Zvonárek (190, Međimurje, Koprivnica, Ludbreg), Zvonárević (Vinkovci, Zagreb i okolica, Slavonija), Zvònarić (240, Donji Miholjac, Slavonija, Ozalj)
◊ top. (naselja): Zvònēće (Opatija, 317 stan.), Zvònīk (Vrbovec, 109 stan.)
◊ top. (naselja): Zvònēće (Opatija, 317 stan.), Zvònīk (Vrbovec, 109 stan.)
Etimologija
✧ prasl. i stsl. zvonъ: zvuk (rus. zvon, polj. dzwon) ≃ alb. zë: glas
