zvijȇr
zvijȇr ž 〈N mn -i, G zvijérī, zb. zvjȅrād〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | zvijer |
| G | zvijeri |
| D | zvijeri |
| A | zvijer |
| V | zvijeri |
| L | zvijeri |
| I | zvijerju / zvijeri |
| množina | |
| N | zvijeri |
| G | zvijeri |
| D | zvijerima |
| A | zvijeri |
| V | zvijeri |
| L | zvijerima |
| I | zvijerima |
Definicija
| 1. | zool. a. jedinka između zvijeri, divljih grabežljivaca, kopnenih sisavaca mesoždera koji se razlikuju po obliku i načinu preživljavanja (Carnivora fissipedia) b. (mn) Carnivora, skupina kopnenih sisavaca mesoždera (porodice: mačke, hijene, cibetke, psi, medvjedi, kune, rakuni) |
| 2. | pren. onaj koji je bezdušan, krvoločan, okrutan čovjek [probuditi u kome zvijer probuditi u kome nagone za najgora i najokrutnija djela] |
Onomastika
♦ pr. (nadimačka i etnici): Zvȇr (190, Ivanec, Međimurje, Podravina), Zvérković (Ivanić Grad, Split), Zvijérac (Vinkovci, Pula, Slavonija), Zvijérković (Dubrovnik), Zvjérac (Koprivnica, Zadar, Pula), Zvjérković (Dubrovnik)
◊ top. (naselja): Zverínac (Zadar, 59 stan.), Zvijérci (Bjelovar), Zvjerínac (Knin, 344 stan.)
◊ top. (naselja): Zverínac (Zadar, 59 stan.), Zvijérci (Bjelovar), Zvjerínac (Knin, 344 stan.)
Etimologija
✧ prasl. i stsl. zvěrь (rus. zver', polj. zwierz), lit. žvėris ← ie. *g'hwēr (lat. ferus: divalj, grč. thḗr)
