Hrvatski jezični portal

Izvedeni oblici

jednina
N	znak
G	znaka
D	znaku
A	znak
V	znače
L	znaku
I	znakom
množina
N	znakovi
G	znakova
D	znakovima
A	znakove
V	znakovi
L	znakovima
I	znakovima
jednina
N	znak
G	znaka
D	znaku
A	znak
V	znače
L	znaku
I	znakom
množina
N	znakovi
G	znakova
D	znakovima
A	znakove
V	znakovi
L	znakovima
I	znakovima

Definicija

1.	lingv. jezična činjenica u kojoj su sjedinjeni zvuk i značenje ili označitelj i označeno
2.	konvencionalna kretnja mišićem lica, rukom ili glavom, jedinica neverbalnog jezika koja pokazuje ono što se želi ili misli [dati znak]; mig, signal
3.	a. (čega) oznaka, obilježje, crta, odlika b. simbol koji preneseno nešto predstavlja [prirodni znak; konvencionalni (dogovoreni) znak; manifestativni znak]
4.	a. događaj, zbivanje po kojem se može pretpostaviti da bi nešto moglo biti ili se dogoditi; predznak, simptom, znamenje b. ono po čemu bi se moglo naslutiti da nešto postoji, da je prisutno; trag c. simbol odabran da što znači (u pravopisu itd.)
5.	značka
6.	svaki predmet koji služi za obilježavanje čega [postaviti znak]

Sintagma

∆ dobar (loš) znak razlog za veselje (ili za žalost);
jezični znak lingv. jezična jedinica koja se može prikazati kao spoj, nerazdvojna veza između pojma ili označenoga i glasovne (akustičke) slike ili označitelja;
vodeni znak slovo ili figura na nekim vrstama papira, vidljiv prema svjetlosti;
zaštitni znak tvornički žig na robi ili proizvodima;
znak žalosti crnina i sl.