žèludac
žèludac m 〈G -uca, N mn -uci〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | želudac |
| G | želuca / želudca |
| D | želucu / želudcu |
| A | želudac |
| V | želuče / želudče |
| L | želucu / želudcu |
| I | želucem / želudcem |
| množina | |
| N | želuci / želudci |
| G | želudaca |
| D | želucima / želudcima |
| A | želuce / želudce |
| V | želuci / želudci |
| L | želucima / želudcima |
| I | želucima / želudcima |
Definicija
| 1. | anat. organ za probavu hrane, smješten u gornjem dijelu trbušne šupljine |
| 2. | dio zatka pčele u kojem se skuplja med |
Frazeologija
⃟ viriti (gledati, zagledati) u želudac komu do nepristojnosti zanimati se za tuđe poslove i za tuđe privatne stvari
Etimologija
✧ prasl. *želǫdьcь, *želǫdъkъ (rus. želúdok, polj. żołądek) ≃ prasl. *želǫdъ: žir (zbog sličnosti žira i želuca) ← ie. *gwelh2n-: žir (lat. glans, grč. bálanos)
