brẉndati
brẉndati () nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| brundati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | brundam |
| 2. | brundaš |
| 3. | brunda |
| množina | |
| 1. | brundamo |
| 2. | brundate |
| 3. | brundaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | brundat ću |
| 2. | brundat ćeš |
| 3. | brundat će |
| množina | |
| 1. | brundat ćemo |
| 2. | brundat ćete |
| 3. | brundat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | brundah |
| 2. | brundaše |
| 3. | brundaše |
| množina | |
| 1. | brundasmo |
| 2. | brundaste |
| 3. | brundahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | brundao sam |
| 2. | brundao si |
| 3. | brundao je |
| množina | |
| 1. | brundali smo |
| 2. | brundali ste |
| 3. | brundali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam brundao |
| 2. | bio si brundao |
| 3. | bio je brundao |
| množina | |
| 1. | bili smo brundali |
| 2. | bili ste brundali |
| 3. | bili su brundali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | brundaj |
| množina | |
| 1. | brundajmo |
| 2. | brundajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| brundajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| brundao, brundala, brundalo | |
| brundali, brundale, brundala | |
Definicija
| 1. | a. mumljati, mumlati (kao medvjed, o medvjedu, o osobi) b. buniti se mrmljanjem, tihim protestiranjem, govoreći u bradu |
| 2. | (+ potenc.) proizvoditi dubok, ravnomjeran zvuk (o bumbaru, strojevima) |
Onomastika
♦ pr. (nadimačka): Brẉndić (Zagorje), Brȕndula (Donja Stubica, Zlatar Bistrica)
Etimologija
✧ onom. ≃ slov. brundati
