brẉndati
brẉndati () nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
brundati | |
prezent | |
jednina | |
1. | brundam |
2. | brundaš |
3. | brunda |
množina | |
1. | brundamo |
2. | brundate |
3. | brundaju |
futur | |
jednina | |
1. | brundat ću |
2. | brundat ćeš |
3. | brundat će |
množina | |
1. | brundat ćemo |
2. | brundat ćete |
3. | brundat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | brundah |
2. | brundaše |
3. | brundaše |
množina | |
1. | brundasmo |
2. | brundaste |
3. | brundahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | brundao sam |
2. | brundao si |
3. | brundao je |
množina | |
1. | brundali smo |
2. | brundali ste |
3. | brundali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam brundao |
2. | bio si brundao |
3. | bio je brundao |
množina | |
1. | bili smo brundali |
2. | bili ste brundali |
3. | bili su brundali |
imperativ | |
jednina | |
2. | brundaj |
množina | |
1. | brundajmo |
2. | brundajte |
glagolski prilog sadašnji | |
brundajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
brundao, brundala, brundalo | |
brundali, brundale, brundala |
1. | a. mumljati, mumlati (kao medvjed, o medvjedu, o osobi) b. buniti se mrmljanjem, tihim protestiranjem, govoreći u bradu |
2. | (+ potenc.) proizvoditi dubok, ravnomjeran zvuk (o bumbaru, strojevima) |