žȅći
žȅći nesvrš. 〈prez. žèžēm, pril. sad. žȅžūći, prid. rad. žȅgao, prid. trp. žèžen, gl. im. žègānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| žeći | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | žežem |
| 2. | žežeš |
| 3. | žeže |
| množina | |
| 1. | žežemo |
| 2. | žežete |
| 3. | žegu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | žeći ću |
| 2. | žeći ćeš |
| 3. | žeći će |
| množina | |
| 1. | žeći ćemo |
| 2. | žeći ćete |
| 3. | žeći će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | žezijah |
| 2. | žezijaše |
| 3. | žezijaše |
| množina | |
| 1. | žezijasmo |
| 2. | žezijaste |
| 3. | žezijahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | žegao sam |
| 2. | žegao si |
| 3. | žegao je |
| množina | |
| 1. | žegli smo |
| 2. | žegli ste |
| 3. | žegli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam žegao |
| 2. | bio si žegao |
| 3. | bio je žegao |
| množina | |
| 1. | bili smo žegli |
| 2. | bili ste žegli |
| 3. | bili su žegli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | žezi |
| množina | |
| 1. | žezimo |
| 2. | žezite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| žegući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| žegao, žegla, žeglo | |
| žegli, žegle, žegla | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| žežen, žežena, žeženo | |
| žeženi, žežene, žežena | |
Definicija
| 1. | () a. vrlo jako grijati toplinom sunca; paliti, žgati b. izazivati bol na koži; žariti, peći c. probadati (o bolu), boljeti |
| 2. | (što) peći na vatri; sagorijevati |
Sintagma
∆ žežena rakija rakija prepečenica;
žeženo zlato knjiš. čisto zlato, taljeno do potpune čistoće
žeženo zlato knjiš. čisto zlato, taljeno do potpune čistoće
Frazeologija
⃟ žežen kašu hladi tko ima neugodna iskustva, postaje oprezan
Onomastika
♦ pr. (prema zanimanju): Žgȁnjār (110, Bjelovar, Međimurje, Samobor), Žgȁnjer (270, Samobor, Ozalj, Vrbovec)
Etimologija
✧ prasl. *žegti (stsl. žešti, rus. žeč', polj. żec), lit. degti ← ie. *dhegwh- (grč. téphra: pepeo, skr. dahati: pali)
