ždèrati
ždèrati (se) nesvrš. 〈prez. ždȅrēm (se), pril. sad. ždȅrūći (se), gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| žderati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | žderem |
| 2. | ždereš |
| 3. | ždere |
| množina | |
| 1. | žderemo |
| 2. | žderete |
| 3. | žderu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | žderat ću |
| 2. | žderat ćeš |
| 3. | žderat će |
| množina | |
| 1. | žderat ćemo |
| 2. | žderat ćete |
| 3. | žderat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | žderah |
| 2. | žderaše |
| 3. | žderaše |
| množina | |
| 1. | žderasmo |
| 2. | žderaste |
| 3. | žderahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | žderao sam |
| 2. | žderao si |
| 3. | žderao je |
| množina | |
| 1. | žderali smo |
| 2. | žderali ste |
| 3. | žderali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam žderao |
| 2. | bio si žderao |
| 3. | bio je žderao |
| množina | |
| 1. | bili smo žderali |
| 2. | bili ste žderali |
| 3. | bili su žderali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | žderi |
| množina | |
| 1. | žderimo |
| 2. | žderite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| žderući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| žderao, žderala, žderalo | |
| žderali, žderale, žderala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| žderan, žderana, žderano | |
| žderani, žderane, žderana | |
Definicija
razg.
| 1. | (što) a. pejor. pohlepno, halapljivo i previše jesti b. trošiti suviše vremena, novca, materijala za izradu i sl.; gutati, uništavati |
| 2. | (koga) jediti, uzrujavati, nervirati |
| 3. | (se) a. uzrujavati se u sebi, nervirati se, izjedati se brigom b. međusobno se gložiti, uništavati |
| 4. | jesti (za neke životinje, ob. zvijeri) |
Onomastika
♦ pr. (nadimačka): Ždérić (550, Ploče, Metković, Dalmacija, Slavonija), Ždéro (150, Imotski, Dalmacija, Slavonija)
Etimologija
✧ prasl. i stsl. žьrati (rus. žrat', polj. żrać), lit. gerti: piti ← ie. *gwerh3- (lat. vorare: proždirati, grč. bibrṓskein)
