brȕkati
brȕkati nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| brukati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | brukam |
| 2. | brukaš |
| 3. | bruka |
| množina | |
| 1. | brukamo |
| 2. | brukate |
| 3. | brukaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | brukat ću |
| 2. | brukat ćeš |
| 3. | brukat će |
| množina | |
| 1. | brukat ćemo |
| 2. | brukat ćete |
| 3. | brukat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | brukah |
| 2. | brukaše |
| 3. | brukaše |
| množina | |
| 1. | brukasmo |
| 2. | brukaste |
| 3. | brukahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | brukao sam |
| 2. | brukao si |
| 3. | brukao je |
| množina | |
| 1. | brukali smo |
| 2. | brukali ste |
| 3. | brukali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam brukao |
| 2. | bio si brukao |
| 3. | bio je brukao |
| množina | |
| 1. | bili smo brukali |
| 2. | bili ste brukali |
| 3. | bili su brukali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | brukaj |
| množina | |
| 1. | brukajmo |
| 2. | brukajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| brukajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| brukao, brukala, brukalo | |
| brukali, brukale, brukala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| brukan, brukana, brukano | |
| brukani, brukane, brukana | |
Definicija
| 1. | (koga) sramotiti koga |
| 2. | (se) sramotiti se |
Etimologija
✧ prasl. *brukati (rus. brukát: ' uprljati, polj. brukać)
