búditi
búditi (koga, se) nesvrš. 〈prez. bẉdīm (se), pril. sad. -dēći (se), gl. im. -đēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| buditi | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | budim |
| 2. | budiš |
| 3. | budi |
| množina | |
| 1. | budimo |
| 2. | budite |
| 3. | bude |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | budit ću |
| 2. | budit ćeš |
| 3. | budit će |
| množina | |
| 1. | budit ćemo |
| 2. | budit ćete |
| 3. | budit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | buđah |
| 2. | buđaše |
| 3. | buđaše |
| množina | |
| 1. | buđasmo |
| 2. | buđaste |
| 3. | buđahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | budio sam |
| 2. | budio si |
| 3. | budio je |
| množina | |
| 1. | budili smo |
| 2. | budili ste |
| 3. | budili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam budio |
| 2. | bio si budio |
| 3. | bio je budio |
| množina | |
| 1. | bili smo budili |
| 2. | bili ste budili |
| 3. | bili su budili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | budi |
| množina | |
| 1. | budimo |
| 2. | budite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| budeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| budio, budila, budilo | |
| budili, budile, budila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| buđen, buđena, buđeno | |
| buđeni, buđene, buđena | |
Definicija
| 1. | prekidati san komu, prestati spavati [buditi se rano] |
| 2. | (se) pren. a. oživljavati [priroda se budi; osjećaji se bude] b. pojavljivati se kao nešto novo [u njemu se budi mladost] |
Onomastika
♦ m. os. imena (narodna): Bùdimil, Bȕdimīr, Bùdislav, Bùdivoj, Rȁdobud; hip.: Búće (Búćo), Bùdan, Búde (Búdo), Bùdin, Bȕdman, Bȕdoje, Bȕdoš, Bùđen, Bẉle, Búšo
◊ pr.: Búčević (230, Split, I Slavonija), Bȕčić (540, Zadar, Labin), Bućan (700, Vojnić, Kordun; područje Vojne krajine), Bȕdāk (480, šira okolica Zagreba, Lika), Budáković, Bùdan (120, Benkovac, S Dalmacija), Budánko (110, Drniš, Dalmacija), Budánović (160, S Dalmacija), Bùden (250, Zagorje), Búdić (950, sred. Dalmacija, Zagora), Bȕdimīr (2380, sred. Dalmacija, Lika, Zagora), Budimírović, Bùdimović, Bùdin, Bùdinić, Budínković, Budisávljević (260, Lika, Kordun), Bùdiš (Zagorje, Novi Marof, Samobor), Bùdiša (400, Drniš, sred. Dalmacija), Bùdišić (Slavonija), Bùdović, Bulája (160, S i sred. Dalmacija), Búlić (1960, Omiš, sred. i S Dalmacija, v. bula1), Búšić (Bùšić) (1320, Zagora, sred. Dalmacija, I Slavonija), Bùtko (130, Šibenik, Osijek, Zagorje), Bùtković (2072, Primorje, Istra, Lika)
◊ top.: Budìnščāk (Budinščȃk), Budínšćina, Budìnjāk i sl.
◊ pr.: Búčević (230, Split, I Slavonija), Bȕčić (540, Zadar, Labin), Bućan (700, Vojnić, Kordun; područje Vojne krajine), Bȕdāk (480, šira okolica Zagreba, Lika), Budáković, Bùdan (120, Benkovac, S Dalmacija), Budánko (110, Drniš, Dalmacija), Budánović (160, S Dalmacija), Bùden (250, Zagorje), Búdić (950, sred. Dalmacija, Zagora), Bȕdimīr (2380, sred. Dalmacija, Lika, Zagora), Budimírović, Bùdimović, Bùdin, Bùdinić, Budínković, Budisávljević (260, Lika, Kordun), Bùdiš (Zagorje, Novi Marof, Samobor), Bùdiša (400, Drniš, sred. Dalmacija), Bùdišić (Slavonija), Bùdović, Bulája (160, S i sred. Dalmacija), Búlić (1960, Omiš, sred. i S Dalmacija, v. bula1), Búšić (Bùšić) (1320, Zagora, sred. Dalmacija, I Slavonija), Bùtko (130, Šibenik, Osijek, Zagorje), Bùtković (2072, Primorje, Istra, Lika)
◊ top.: Budìnščāk (Budinščȃk), Budínšćina, Budìnjāk i sl.
Etimologija
✧ prasl. i stsl. buditi (rus. budít', polj. budzić) ← ie. *bhowdheyeti: budi (skr. bodhayati) ≃ grč. peúthesthai: doznati
