cèsta
cèsta ž 〈G mn céstā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | cesta |
| G | ceste |
| D | cesti |
| A | cestu |
| V | cesto |
| L | cesti |
| I | cestom |
| množina | |
| N | ceste |
| G | cesta |
| D | cestama |
| A | ceste |
| V | ceste |
| L | cestama |
| I | cestama |
Definicija
| 1. | javna, uređena prometna površina veće širine za vozila i pješake, obično međumjesna ili izvan mjesta [glavna cesta; autocesta; asfaltirana cesta; seoska cesta; ravna cesta; cesta s mnogo zavoja; dobra (loša) cesta; kružna cesta; sletjeti s ceste; stanje na cestama; naći se na cesti; pomoć na cesti; obilazna cesta; prilazna cesta] |
| 2. | dio te površine isključivo namijenjen vozilima [ne hodaj po cesti; Pazi! Cesta!] |
Sintagma
∆ dvosmjerna cesta prometnica po kojoj se vozila kreću u oba smjera;
jednosmjerna cesta;
Jozefinska cesta pov. cesta Karlovac-Senj;
Karolinška cesta pov. cesta Karlovac-Kraljevica;
Lujzinska cesta pov. cesta Karlovac-Rijeka, Lujzijana
jednosmjerna cesta;
Jozefinska cesta pov. cesta Karlovac-Senj;
Karolinška cesta pov. cesta Karlovac-Kraljevica;
Lujzinska cesta pov. cesta Karlovac-Rijeka, Lujzijana
Onomastika
♦ pr. (prema zanimanju): Cȅsnīk (Samobor), Cȅstār (320, Varaždin, Podravina), Cèstarić (240, Banovina), Cȅstnīk (Pula)
Etimologija
✧ prasl. *cěsta (stčeš. cěsta, rus. cestit': čistiti) ≃ čistiti (v. čist), kalk. lat. (via) strata: poravnana staza
