búljiti
búljiti (, u što) nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -ljēći, gl. im. -ljēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| buljiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | buljim |
| 2. | buljiš |
| 3. | bulji |
| množina | |
| 1. | buljimo |
| 2. | buljite |
| 3. | bulje |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | buljit ću |
| 2. | buljit ćeš |
| 3. | buljit će |
| množina | |
| 1. | buljit ćemo |
| 2. | buljit ćete |
| 3. | buljit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | buljah |
| 2. | buljaše |
| 3. | buljaše |
| množina | |
| 1. | buljasmo |
| 2. | buljaste |
| 3. | buljahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | buljio sam |
| 2. | buljio si |
| 3. | buljio je |
| množina | |
| 1. | buljili smo |
| 2. | buljili ste |
| 3. | buljili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam buljio |
| 2. | bio si buljio |
| 3. | bio je buljio |
| množina | |
| 1. | bili smo buljili |
| 2. | bili ste buljili |
| 3. | bili su buljili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | bulji |
| množina | |
| 1. | buljimo |
| 2. | buljite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| buljeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| buljio, buljila, buljilo | |
| buljili, buljile, buljila | |
Definicija
| 1. | glupo gledati |
| 2. | gledati dugo i nepristojno |
| 3. | pejor. gledati nešto što je loše i glupo, nepotrebno trošiti vrijeme gledajući [buljiti u televizor] |
Onomastika
♦ pr. (nadimačka): Bẉlj (260, Sinj, Benkovac, Dalmacija), Búljac (130, Sinj, Split), Bȕljān (2010, Sinj, Imotski, Split, Slavonija), Buljánović (150, Pag, Rijeka, Dalmacija), Bùljat (360, Zadar, Benkovac, Obrovac), Bùljčik (Županja, Vukovar), Bùljeta (Cres-Lošinj, Pag, Turopolje), Bùljevac (Biograd, Zadar, Slatina), Bùljević (500, Split, Omiš, Obrovac), Búljić (Zagreb, Osijek, Karlovac)
Etimologija
✧ ekspr.
