kòbila
kòbila ž
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | kobila |
| G | kobile |
| D | kobili |
| A | kobilu |
| V | kobilo |
| L | kobili |
| I | kobilom |
| množina | |
| N | kobile |
| G | kobila |
| D | kobilama |
| A | kobile |
| V | kobile |
| L | kobilama |
| I | kobilama |
Definicija
| 1. | 〈G mn kȍbīlā〉 zool. ženka konja |
| 2. | pejor. žena gruba izgleda, ili vulgarna ponašanja |
Frazeologija
⃟ (baciti i sl.) kao mrtvu kobilu ekspr. navaliti teške i prevelike obaveze na koga, bezobzirno opteretiti poslovima i dužnostima;
(biti) jaka kobila ekspr. biti onaj kojega se opterećuje [»narod je jaka kobila«, I. Lovrenović]
(biti) jaka kobila ekspr. biti onaj kojega se opterećuje [»narod je jaka kobila«, I. Lovrenović]
Onomastika
♦ pr. (nadimačka): Kòbilār (Pregrada), Kòbilić (Dubrovnik, v. i Obilić), Òbilić (Bjelovar)
◊ top. (naselja): Pòtkobiljak (Delnice, 14 stan.)
◊ top. (naselja): Pòtkobiljak (Delnice, 14 stan.)
Etimologija
✧ prasl. i stsl. kobyla (rus. kobýla, polj. kobyła) ≃ lat. caballus grč. kabállēs: radni konj
