kȏb
kȏb ž 〈I -i, N mn -i, G kóbī〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | kob |
| G | kobi |
| D | kobi |
| A | kob |
| V | kobi |
| L | kobi |
| I | koblju / kobi |
| množina | |
| N | kobi |
| G | kobi |
| D | kobima |
| A | kobi |
| V | kobi |
| L | kobima |
| I | kobima |
Definicija
| 1. | znak, znamenje po kojem se sluti ili predviđa dobro ili zlo [zla kob; dobra kob] |
| 2. | sreća, udes, sudbina, usud [žrtva nesretne kobi] |
Frazeologija
⃟ dobra (vam) kob! lovački pozdrav
Etimologija
✧ prasl. i stsl. kobь (rus. kob': čarolija, stčeš. koba: uspjeh) ← ie. *kob- (stir. cob: pobjeda, engl. happen: dogoditi se)
