kȍcka
kȍcka ž 〈G mn -cākā/-ī〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | kocka |
| G | kocke |
| D | kocki |
| A | kocku |
| V | kocko |
| L | kocki |
| I | kockom |
| množina | |
| N | kocke |
| G | kocaka / kocka / kocki |
| D | kockama |
| A | kocke |
| V | kocke |
| L | kockama |
| I | kockama |
Definicija
| 1. | a. mat. geometrijsko tijelo omeđeno sa šest sukladnih kvadrata; heksaedar, kub b. takvo tijelo kojem je svaki od kvadrata obilježen različitim brojem točkica ili brojevima (od 1 do 6), koristi se u društvenim igrama c. igra na sreću za izravan dobitak u novcu; hazard d. takvo tijelo koje služi za slaganje, gradnju čega (kuća, cesta, dječjih slagalica itd.) [Lego kocke] |
| 2. | donošenje kakve odluke izvlačenjem iz bubnja [pobjednik će biti odlučen kockom]; ždrijeb |
| 3. | razg. kvadrat [teka s kockama] |
Sintagma
∆ kocka šećera komad šećera u obliku kvadra
Frazeologija
⃟ staviti (sve) na kocku izložiti (sve) mogućnosti gubitka ili uništenja radi mogućeg uspjeha, riskirati;
kocka je pala na mene (njega itd.);
na meni (njemu itd.) je red;
kocka je bačena (+ pov.) odluka je pala, nema povratka
kocka je pala na mene (njega itd.);
na meni (njemu itd.) je red;
kocka je bačena (+ pov.) odluka je pala, nema povratka
Onomastika
♦ pr. (nadimačka ili prema zanimanju): Kȍckār (Sisak, Osijek), Kockárević (Vinkovci)
Etimologija
✧ prasl. *kostъka: košćica, v. kost (kocke su se izrađivale od kosti)
