kméčati
kméčati () nesvrš. 〈prez. -čīm, pril. sad. -čēći, gl. im. -ānje〉
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| kmečati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | kmečim |
| 2. | kmečiš |
| 3. | kmeči |
| množina | |
| 1. | kmečimo |
| 2. | kmečite |
| 3. | kmeče |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | kmečat ću |
| 2. | kmečat ćeš |
| 3. | kmečat će |
| množina | |
| 1. | kmečat ćemo |
| 2. | kmečat ćete |
| 3. | kmečat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | kmečah |
| 2. | kmečaše |
| 3. | kmečaše |
| množina | |
| 1. | kmečasmo |
| 2. | kmečaste |
| 3. | kmečahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | kmečao sam |
| 2. | kmečao si |
| 3. | kmečao je |
| množina | |
| 1. | kmečali smo |
| 2. | kmečali ste |
| 3. | kmečali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam kmečao |
| 2. | bio si kmečao |
| 3. | bio je kmečao |
| množina | |
| 1. | bili smo kmečali |
| 2. | bili ste kmečali |
| 3. | bili su kmečali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | kmeči |
| množina | |
| 1. | kmečimo |
| 2. | kmečite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| kmečeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| kmečao, kmečala, kmečalo | |
| kmečali, kmečale, kmečala | |
| 1. | oglašavati se s kme (o dojenčetu i njegovu plaču) |
| 2. | dosadno plakati, kenjkati (o maloj djeci); kmecati |
| 3. | pren. pretjerano se tužiti, jadikovati, biti dosadan s jadanjem; kmecati |