Hrvatski jezični portal

kméčati

kméčati () nesvrš.prez. -čīm, pril. sad. -čēći, gl. im. -ānje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
kmečati
 
prezent
jednina
1. kmečim
2. kmečiš
3. kmeči
množina
1. kmečimo
2. kmečite
3. kmeče
 
futur
jednina
1. kmečat ću
2. kmečat ćeš
3. kmečat će
množina
1. kmečat ćemo
2. kmečat ćete
3. kmečat će
 
imperfekt
jednina
1. kmečah
2. kmečaše
3. kmečaše
množina
1. kmečasmo
2. kmečaste
3. kmečahu
 
perfekt
jednina
1. kmečao sam
2. kmečao si
3. kmečao je
množina
1. kmečali smo
2. kmečali ste
3. kmečali su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam kmečao
2. bio si kmečao
3. bio je kmečao
množina
1. bili smo kmečali
2. bili ste kmečali
3. bili su kmečali
 
imperativ
jednina
2. kmeči
množina
1. kmečimo
2. kmečite
 
glagolski prilog sadašnji
kmečeći
 
glagolski pridjev aktivni
kmečao, kmečala, kmečalo
kmečali, kmečale, kmečala
Definicija
1. oglašavati se s kme (o dojenčetu i njegovu plaču)
2. dosadno plakati, kenjkati (o maloj djeci); kmecati
3. pren. pretjerano se tužiti, jadikovati, biti dosadan s jadanjem; kmecati
Etimologija
✧ vidi kmȇ