Hrvatski jezični portal

1.	a. tisk. više listova s tekstom ili s tekstom i slikama povezanih zajedničkim hrptom koji su namijenjeni da kao cjelina služe čitanju ili proučavanju b. jez. knjiž. pismo, list [knjigu piše]
2.	meton. učenje, učenost, znanje
3.	ono što služi posebnoj vrsti evidencije [poslovna knjiga; zemljišna knjiga; matična knjiga evidencija o rođenima, vjenčanima i umrlima]
4.	knjiga koju je tko (vlast, katedra itd.) izdao u određenoj boji korica i koja se prema njima tako naziva

∆ bijela (plava, žuta i dr.) knjiga 1. pol. službena tiskovina vlade neke zemlje u kojoj se objavljuju dokumenti ili podaci koji imaju za cilj objavljivanje stava o nekom pitanju, događaju ili sporu 2. dokumenti neke organizacije o prihvaćenim standardima, rješenjima i sl.;
čovjek od knjige učen čovjek, onaj koji se bavi duhovnom djelatnošću;
džepna knjiga knjiga malog formata;
knjiga žalosti posebna knjiga u koju se upisuju ožalošćeni za javno izražavanje sućuti u povodu nacionalnog dana žalosti (smrt istaknutog državnika, teška nesreća i sl.);
knjigom na knjigu pov. formula idejne borbe u jednoj fazi socijalističkog sistema u SFRJ (uglavnom u posljednjih deset godina postojanja države), često se parafrazira (kao »slikom na sliku« i sl.)

⃟ čitam te (ga) kao knjigu jasne su mi tvoje (njegove) namjere;
knjiga s glavom i repom cjelovita knjiga koju povezuje tema i način izlaganja (za razliku od zbirke članaka uvezanih u knjigu);
(to je) otvorena knjiga iskren čovjek, onaj o kojemu je iz njegovih riječi lako sve saznati, onaj kojemu je »što na umu to na drumu« [čitam ga kao otvorenu knjigu];
spala knjiga na dva slova ostalo je vrlo malo onih koji rade;
zatvorena knjiga tajnovita osoba, koja se teško povjerava;
(to je) živa knjiga ukupnost okolnosti i situacija u kojoj se zbiva kao u knjizi ili kao da se opisuje u raznim vrstama štiva [te seoske dogodovštine, to ti je živa knjiga]

✧ prasl. i stsl. kъniga (rus. kníga, češ. kniha) ← turk. *kūinig ← kin. k'üen: svezak