kȉsnuti1 (I)
kȉsnuti1 (I) () svrš. 〈prez. -nēm, pril. sad. -nūći, gl. im. kȉšnjēnje〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| kisnuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | kisnem |
| 2. | kisneš |
| 3. | kisne |
| množina | |
| 1. | kisnemo |
| 2. | kisnete |
| 3. | kisnu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | kisnut ću |
| 2. | kisnut ćeš |
| 3. | kisnut će |
| množina | |
| 1. | kisnut ćemo |
| 2. | kisnut ćete |
| 3. | kisnut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | kišnjah |
| 2. | kišnjaše |
| 3. | kišnjaše |
| množina | |
| 1. | kišnjasmo |
| 2. | kišnjaste |
| 3. | kišnjahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | kisnuo sam |
| 2. | kisnuo si |
| 3. | kisnuo je |
| množina | |
| 1. | kisnuli smo |
| 2. | kisnuli ste |
| 3. | kisnuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam kisnuo |
| 2. | bio si kisnuo |
| 3. | bio je kisnuo |
| množina | |
| 1. | bili smo kisnuli |
| 2. | bili ste kisnuli |
| 3. | bili su kisnuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | kisni |
| množina | |
| 1. | kisnimo |
| 2. | kisnite |
| glagolski prilog prošli | |
| kisnuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| kisnuo, kisnula, kisnulo | |
| kisnuli, kisnule, kisnula | |
Definicija
postati kiseo, dobiti okus ili drugo svojstvo kiselosti, dobiti neželjen kiseo okus
Etimologija
✧ vidi kȉseo
