klȉmati
klȉmati (se) nesvrš. 〈prez. -ām (se), pril. sad. -ajūći (se), gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| klimati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | klimam |
| 2. | klimaš |
| 3. | klima |
| množina | |
| 1. | klimamo |
| 2. | klimate |
| 3. | klimaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | klimat ću |
| 2. | klimat ćeš |
| 3. | klimat će |
| množina | |
| 1. | klimat ćemo |
| 2. | klimat ćete |
| 3. | klimat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | klimah |
| 2. | klimaše |
| 3. | klimaše |
| množina | |
| 1. | klimasmo |
| 2. | klimaste |
| 3. | klimahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | klimao sam |
| 2. | klimao si |
| 3. | klimao je |
| množina | |
| 1. | klimali smo |
| 2. | klimali ste |
| 3. | klimali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam klimao |
| 2. | bio si klimao |
| 3. | bio je klimao |
| množina | |
| 1. | bili smo klimali |
| 2. | bili ste klimali |
| 3. | bili su klimali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | klimaj |
| množina | |
| 1. | klimajmo |
| 2. | klimajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| klimajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| klimao, klimala, klimalo | |
| klimali, klimale, klimala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| kliman, klimana, klimano | |
| klimani, klimane, klimana | |
Definicija
| 1. | ne držati se čvrsto u podnožju ili u mjestu u kojem je što učvršćeno [stup se klima; zub mi se klima]; ljuljati se |
| 2. | pren. biti slab, nestabilan [vlast se klima; stolica mu se klima = mogao bi biti smijenjen s položaja] |
Frazeologija
⃟ čime imam time klimam snalazim se u okviru mogućnosti, radim i raspolažem s onoliko dobara koliko mogu i koliko mi je dano
