klèpati
klèpati (što) nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| klepati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | klepam |
| 2. | klepaš |
| 3. | klepa |
| množina | |
| 1. | klepamo |
| 2. | klepate |
| 3. | klepaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | klepat ću |
| 2. | klepat ćeš |
| 3. | klepat će |
| množina | |
| 1. | klepat ćemo |
| 2. | klepat ćete |
| 3. | klepat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | klepah |
| 2. | klepaše |
| 3. | klepaše |
| množina | |
| 1. | klepasmo |
| 2. | klepaste |
| 3. | klepahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | klepao sam |
| 2. | klepao si |
| 3. | klepao je |
| množina | |
| 1. | klepali smo |
| 2. | klepali ste |
| 3. | klepali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam klepao |
| 2. | bio si klepao |
| 3. | bio je klepao |
| množina | |
| 1. | bili smo klepali |
| 2. | bili ste klepali |
| 3. | bili su klepali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | klepaj |
| množina | |
| 1. | klepajmo |
| 2. | klepajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| klepajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| klepao, klepala, klepalo | |
| klepali, klepale, klepala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| klepan, klepana, klepano | |
| klepani, klepane, klepana | |
Definicija
| 1. | odmjerenim kucanjem pomoću čekića izravnavati sječivo kose; otkivati |
| 2. | tako uređivati površinu mlinskog kamena |
| 3. | s mukom sastavljati, krpati, loše napraviti u pomanjkanju materijala itd. [klepati pokućstvo]; sklepavati |
Onomastika
♦ pr. (nadimačka): Klépac (570, Gorski kotar, okolica Zagreba), Klèpāč (170, Ivanec, Zagorje), Klépec (Jastrebarsko, Vrbovec), Klèpica (Vukovar, Kutina), Klépić (230, Gračac, Slavonija, Pigorje), Klépo (280, Zagora, sred. Dalmacija, I Slavonija)
Etimologija
✧ onom., prasl. *klepati (rus. klepát', polj. klepać)
