Hrvatski jezični portal

Izvedeni oblici

jednina
N	ključ
G	ključa
D	ključu
A	ključ
V	ključu
L	ključu
I	ključem
množina
N	ključevi
G	ključeva
D	ključevima
A	ključeve
V	ključevi
L	ključevima
I	ključevima

Definicija

1.	predmet, sredstvo kojim se brava otvara i zatvara, otključava i zaključava [okrenuti ključ u bravi]
2.	tehn. alat kojim se steže [francuski ključ]
3.	važna točka, bitni dio nekog sustava [nacionalni ključ]
4.	glazb. znak na početku crtovlja [violinski (G) ključ; basov (F) ključ; altov (C) ključ; tenorov ključ]
5.	zavoj rijeke i zemljište koje on obuhvaća ili naplavljuje
6.	naprava za pucanje, domaće izrade, proizvodi samo prasak (bez hica); prangija
7.	rješenje [ključ problema]
8.	vir, vrelo
9.	ključanje [praviti ključ ključati; stavi na vatru tako da s jedne strane pravi ključ]
10.	način na koji se što rješava, šifra, uputa kako se što čita ili objašnjava, rješenje kako se što shvaća ili razumijeva [ključ za čitanje pseudonimā hrvatskih književnika; ključ za razumijevanje nadrealizma]

Sintagma

∆ ključ u ruke term. izraz za potpuno dovršeni građevinski objekt [izgradnja po sistemu ključ u ruke], usp. Rohbau;
po ključu pol. admin. tako da se za izbor i razne druge postupke postupi po uzetim kriterijima (po nacionalnom, vjerskom itd.), a ne po sposobnostima i mogućim pravima pojedinca i građanina

Onomastika

♦ pr. (prema zanimanju ili etnici): Kljúčanin (Virovitica, Split), Kljùčār (130, Zagreb, Sveti Ivan Zelina, Grubišno Polje), Ključarìček (Donja Stubica), Kljùčarić (380, Zagorje), Ključarìćek (Donja Stubica), Kljúče (Metković), Kljȕčec (Virovitica, Banovina), Kljúčević (Zagreb, Posavina), Kùlčar (Slavonija, ← mađ. kulczar)
◊ top. hidronimi (uglavnom vrela): Kljẉč, Kljùčica, Kljȕšnica, Ključànice i sl.; (naselja): Kljẉč (Drniš, 300 stan.), Kljùčār (Vojnić, 120 stan.), Kljùčić Bȑdo (Zagreb, 170 stan.)