klòbūk
klòbūk m 〈G klobúka, N mn klobúci〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | klobuk |
| G | klobuka |
| D | klobuku |
| A | klobuk |
| V | klobuče |
| L | klobuku |
| I | klobukom |
| množina | |
| N | klobuci |
| G | klobuka |
| D | klobucima |
| A | klobuke |
| V | klobuci |
| L | klobucima |
| I | klobucima |
Definicija
| 1. | šešir |
| 2. | ono što je okruglasto, nadignuto od postojeće ili zamišljene ravne površine i šuplje, ono što se naklobučilo, namjehurilo [digao se klobuk] |
| 3. | bot. dio plodišta viših gljiva nalik na klobuk, klobučasti dio gljive iznad stručka |
Onomastika
♦ pr. (prema zanimanju i etnici): Klòbučār (1764, Lika, Banovina, Gorski kotar), Klobučárević (Pakrac), Klòbučarić (250, Međimurje), Klobúček, Klobùčić (Metković), Klobùčnīk (Vinkovci)
◊ top.: Klobùčina (ornonim); (naselja): Klobúčak (Sisak, 120 stan.); (mikrotop.): Klòbučār (Pakrac), Klòbučare (Senj), Klòbučari (Kostajnica)
◊ top.: Klobùčina (ornonim); (naselja): Klobúčak (Sisak, 120 stan.); (mikrotop.): Klòbučār (Pakrac), Klòbučare (Senj), Klòbučari (Kostajnica)
Etimologija
✧ prasl. *klobukъ (rus. klobúk, polj. kłobuk) ← turk. ≃ krim.tat. kalpak: kapa
