kȍkōš
kȍkōš ž 〈G kȍkoši, G mn kokòšī/kokòšijū〉 (mužjak: pijevac, pijetao; mlado: pile)
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | kokoš |
| G | kokoši |
| D | kokoši |
| A | kokoš |
| V | kokoši |
| L | kokoši |
| I | kokošju / kokoši |
| množina | |
| N | kokoši |
| G | kokoši / kokošiju |
| D | kokošima |
| A | kokoši |
| V | kokoši |
| L | kokošima |
| I | kokošima |
Definicija
| 1. | zool. a. domaća ptica (Gallus), uzgaja se radi jaja i mesa; kokoška b. (mn) red ptica (Galliformes) prilagođenih uglavnom životu na tlu (npr. trčke, prepelice, jarebice, purani, pauni, fazani, tetrijebi i dr.) |
| 2. | žarg. pejor. glupa (ob. ženska) osoba koja puno priča |
Frazeologija
⃟ da kokoši pišaju podr. vrlo je smiješno, apsurdno do smiješnosti;
glup kao kokoš vrlo glup;
i ćorava (slijepa) kokoš (koka) zrno nađe i loš ponekad uspije;
(drži se) kao pokisla kokoš potišteno, utučeno;
leći s kokošima vrlo rano poći na spavanje
glup kao kokoš vrlo glup;
i ćorava (slijepa) kokoš (koka) zrno nađe i loš ponekad uspije;
(drži se) kao pokisla kokoš potišteno, utučeno;
leći s kokošima vrlo rano poći na spavanje
Onomastika
♦ pr. (nadimačka ili prema zanimanju uzgajivača): Kȍkōš (I Slavonija), Kokòšār (Istra), Kokošárević (I Slavonija), Kòkōška (Podravska Slatina), Kȍkōt (970, Varaždin, Labin, okolica Zagreba), Kokòtec (170, Ivanec), Kȍkotić (Ðurđevac), Kokótović (290, Zagreb, Gospić)
Etimologija
✧ onom., prasl. *kokošь (rus. kókoš', polj. kokosz)
