kolòbār
kolòbār m 〈G kolobára〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | kolobar |
| G | kolobara |
| D | kolobaru |
| A | kolobar |
| V | kolobaru |
| L | kolobaru |
| I | kolobarom |
| množina | |
| N | kolobari |
| G | kolobara |
| D | kolobarima |
| A | kolobare |
| V | kolobari |
| L | kolobarima |
| I | kolobarima |
Definicija
| 1. | a. obruč, prsten difuznog svjetla oko Mjeseca, Sunca i drugih izvora svjetlosti; Mjesečev krug b. lik. obruč poviše ili oko glave svetaca; aureola, nimbus |
| 2. | (ob. mn) izraženi, natekli podočnjaci |
| 3. | obruč, prsten, krug (dima, valova, oko bradavice na ženskim grudima itd.) |
| 4. | metalna karika na verigama; komaštrama |
Onomastika
♦ pr.: Kolòbara (Sesvete), Kolòbarić (260, Pag, Dubrovnik, Slavonija)
Etimologija
✧ dalmat. ← lat. columbar
