Hrvatski jezični portal

kȍlo

kȍlo sr 〈G mn kȏlā/kolésā〉

Izvedeni oblici
jednina
N kolo
G kola
D kolu
A kolo
V kolo
L kolu
I kolom
množina
N kola
G kola
D kolima
A kola
V kola
L kolima
I kolima
Definicija
1. tehn. predmet u obliku kruga ili kružnice [lončarsko kolo]; kolut, kotur
2. 〈G mn kȏlā〉 etnol. narodni ples koji najčešće oblikuje krug [igrati kolo; plesati kolo]
3. pren. tko ili što združen ili povezan zajedničkom osobinom ili svojstvom [prvo kolo biblioteke]
4. (Kolo) a. hrv. književničasopis, pokrenut u Zagrebu 1842, s povremenim prekidima izlazi do danas b. hrv. pjevačko društvo utemeljeno 1862. u Zagrebu
Sintagma
vrzino kolo etnol. 1. sastanak vještica 2. pometnja, metež;
gluho (nijemo), konjsko kolo etnol. kolo koje se igra bez muzičke pratnje, samo uz topot stopala
Frazeologija
igrati/uhvatiti se u (čije) kolo pejor. udružiti se s kim;
kad mačka ode, miševi kolo vode kad vođa (pretpostavljeni) ode, svi postaju smjeliji;
kao nepodmazano kolo ne ide lako, kreće se ili odvija se s naporom;
kolo sreće neumitnost smjene sreće i nesreće koja pogađa ljudska bića (slika kola koje se kreće oko vodoravne osi) [kolo sreće se okreće, razg.];
voditi kolo 1. predvoditi plesno kolo 2. predvoditi neku grupu, biti kolovođa
Onomastika
pr. (prema zanimanju): Kȍlār (3590, Zagorje, Podravina, Z Slavonija), Kolárac (Z Slavonija), Kolárec (370, Zagorje), Kȍlarek (450, Varaždin, Zagorje, Međimurje), Kolárević (390, Banovina, Slavonija), Kòlarić (3140, Međimurje, Podravina, Slavonija, Zagorje), Kȍlarik (100, Ðakovo), Kolárović (Koprivnica, Pula), Kòlesār (110, Koprivnica), Kolèsarić (320, Slavonski Brod, Slavonija), Kolèzarić (Zagreb), Kolútac (Baranja), usp. Bognar (340, Baranja, Slavonija, ← mađ.), Bogner (Slavonija)
Etimologija
prasl. *kolo 〈G kolese〉 (rus. kolesó: kotač, polj. koło), lit. kaklas: vrat ← ie. *kwekwlom: krug (grč. kýklos, skr. cakra-)