kòlāč
kòlāč m 〈G koláča〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | kolač |
| G | kolača |
| D | kolaču |
| A | kolač |
| V | kolaču |
| L | kolaču |
| I | kolačem |
| množina | |
| N | kolači |
| G | kolača |
| D | kolačima |
| A | kolače |
| V | kolači |
| L | kolačima |
| I | kolačima |
Definicija
| 1. | slastica od pečenog tijesta, ob. s nadjevom [medeni kolač] |
| 2. | a. pecivo posvećeno blagdanu, ob. posebno priređeno i ukrašeno [slavski kolač; prigodni kolač] b. reg. suhi kolut načinjen od bijelog brašna, umače se u bijelu kavu; turta |
| 3. | žarg. cjelina koja se dijeli na dijelove [budžetski kolač] |
Frazeologija
⃟ dobiti (svoj) dio kolača sudjelovati u raspodjeli dobiti
Onomastika
♦ pr. (nadimačka i prema zanimanju): Kòlāč (Slavonski Brod), Kolàček (Daruvar, Z Slavonija), Koláčević (Gospić), Kolàčko (300, Ivanec)
Etimologija
✧ prasl. *kolačь (rus. koláč, češ. koláč) ≃ v. kolo (kolač se u starih Slavena radio od u krug oblikovana tijesta)
