komárac
komárac m 〈G -rca, V kȍmārče, N mn -rci, G kòmārācā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | komarac |
| G | komarca |
| D | komarcu |
| A | komarca |
| V | komarče |
| L | komarcu |
| I | komarcem |
| množina | |
| N | komarci |
| G | komaraca |
| D | komarcima |
| A | komarce |
| V | komarci |
| L | komarcima |
| I | komarcima |
Definicija
zool. leteći kukac dvokrilac (Culex pipiens) iz porodice komaraca, ženke rilcem sišu krv ljudi i životinja [malarični komarac]
Frazeologija
⃟ otkini komarcu nogu odnio si mu život posl. onome tko je siromah i najmanji izdatak može biti propast (za razliku od bogataša ili imućnog koji to lako podnese);
praviti/napraviti od komarca magarca (slona) neznatnu stvar, sitnicu prikazati/prikazivati kao nešto veliko; pretjerati/pretjerivati
praviti/napraviti od komarca magarca (slona) neznatnu stvar, sitnicu prikazati/prikazivati kao nešto veliko; pretjerati/pretjerivati
Onomastika
♦ pr. (nadimačka): Kòmār (820, Virovitica, Zagorje, Zagora, sred. Dalmacija), Komárac (Sisak, Valpovo), Komárčević (Vukovar, Samobor), Komarčèvskī (Slavonija), Kòmarčić (Nova Gradiška, Vinkovci), Komárec (Samobor), Kòmarek (Primorje), Komàrica (Zaprešić, Križevci, Dubrovnik), Kòmarić (Požega)
Etimologija
✧ prasl. i stsl. komarō (rus. komár, češ. komár), lit. kamanė: divlja pčela
