kòmād
kòmād m 〈G komáda〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | komad |
| G | komada |
| D | komadu |
| A | komad |
| V | komade |
| L | komadu |
| I | komadom |
| množina | |
| N | komadi |
| G | komada |
| D | komadima |
| A | komade |
| V | komadi |
| L | komadima |
| I | komadima |
Definicija
| 1. | (čega, ) odijeljen dio cjeline [komad kruha; komad razbijene šalice; komad zemlje] |
| 2. | (čega) pojedini primjerak ili jedinica neke klase, skupa, garniture predmeta [komad pokućstva] |
| 3. | glazbena ili literarna kompozicija, ob. kraća [kazališni komad] |
| 4. | žarg. zgodna (ob. ženska) osoba |
Frazeologija
⃟ (daj mi) komad olovke (način individualiziranja općenito imenovanog predmeta) = (daj mi) olovku;
čovjek od komada potpun, cjelovit, izgrađen čovjek;
komad čovjeka naočit, kršan čovjek, takav da ga ima što vidjeti;
prodavati na komade prodavati pojedinačno;
raznijeti na komade sasvim uništiti neku cjelinu;
(obaviti) u jednom komadu odjednom, cjelovito
čovjek od komada potpun, cjelovit, izgrađen čovjek;
komad čovjeka naočit, kršan čovjek, takav da ga ima što vidjeti;
prodavati na komade prodavati pojedinačno;
raznijeti na komade sasvim uništiti neku cjelinu;
(obaviti) u jednom komadu odjednom, cjelovito
Onomastika
♦ pr. (nadimačka): Kȍmād (Prigorje), Komàdina (1050, Primorje, Gorski kotar)
Etimologija
✧ grč. kommátion, v. koma2
