kolùtati
kolùtati nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| kolutati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | kolutam |
| 2. | kolutaš |
| 3. | koluta |
| množina | |
| 1. | kolutamo |
| 2. | kolutate |
| 3. | kolutaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | kolutat ću |
| 2. | kolutat ćeš |
| 3. | kolutat će |
| množina | |
| 1. | kolutat ćemo |
| 2. | kolutat ćete |
| 3. | kolutat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | kolutah |
| 2. | kolutaše |
| 3. | kolutaše |
| množina | |
| 1. | kolutasmo |
| 2. | kolutaste |
| 3. | kolutahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | kolutao sam |
| 2. | kolutao si |
| 3. | kolutao je |
| množina | |
| 1. | kolutali smo |
| 2. | kolutali ste |
| 3. | kolutali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam kolutao |
| 2. | bio si kolutao |
| 3. | bio je kolutao |
| množina | |
| 1. | bili smo kolutali |
| 2. | bili ste kolutali |
| 3. | bili su kolutali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | kolutaj |
| množina | |
| 1. | kolutajmo |
| 2. | kolutajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| kolutajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| kolutao, kolutala, kolutalo | |
| kolutali, kolutale, kolutala | |
Definicija
kružiti, opisivati oblik koluta
Frazeologija
⃟ kolutati očima (kao svraka na jugovini) podr. 1. naći se u neprilici i nemoćno kružiti očima 2. prenemagati se, ponašati se afektirano onda kad se pokazuje neka nelagoda ili nezadovoljstvo, usp. oko1
Etimologija
✧ vidi kȍlo
