kombinácija
kombinácija (, čega) ž
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | kombinacija |
| G | kombinacije |
| D | kombinaciji |
| A | kombinaciju |
| V | kombinacijo |
| L | kombinaciji |
| I | kombinacijom |
| množina | |
| N | kombinacije |
| G | kombinacija |
| D | kombinacijama |
| A | kombinacije |
| V | kombinacije |
| L | kombinacijama |
| I | kombinacijama |
Definicija
| 1. | vezivanje (srodnih ili različitih) pojmova, osoba, predmeta itd. [njih dvoje su dobra kombinacija; skladna kombinacija boja]; sjedinjenje, sklop, slaganje, spoj |
| 2. | mat. svaki podskup sa zadanim brojem elemenata u nekom konačnom skupu [kombinacija k-tog reda n-člana skupa svaki k-član i podskup tog skupa (npr. u igri loto 7 od 39 izvlače se kombinacije sedmog reda od 39 elemenata)] |
| 3. | tehn. šifra kojom se otvara specijalna brava [kombinacija brave sefa] |
| 4. | traženje plana, sheme za realizaciju ideje [kombinacija posla i užitka]; domišljanje, spekulacija |
| 5. | sport a. u borilačkim sportovima, akcija u kojoj je u cjelinu povezano više raznorodnih elemenata b. u konjičkom sportu, više prepona za preskakanje c. u kolektivnim sportovima, smišljeno i uvježbano dodavanje lopte više suigrača [koš je postignut nakon dobre kombinacije] d. šah planska akcija temeljena na osebujnosti rasporeda figura e. disciplina alpskog skijanja; natjecanje u dvije discipline (slalom i spust i sl.) čiji se rezultati zbrajaju za ukupnu pobjedu [alpska kombinacija] |
| 6. | gram. uređeni niz (slijed) jezičnih jedinica po određenim pravilima; razmještaj |
Sintagma
∆ linearna kombinacija zadanog skupa vektora mat. vektor dobiven kao zbroj umnožaka zadanih vektora s nekim skalarima
Etimologija
✧ vidi kombinírati
