kòlōn2
kòlōn2 〈G kolóna〉 m
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | kolon |
| G | kolona |
| D | kolonu |
| A | kolon |
| V | kolone |
| L | kolonu |
| I | kolonom |
| množina | |
| N | koloni |
| G | kolona |
| D | kolonima |
| A | kolone |
| V | koloni |
| L | kolonima |
| I | kolonima |
Definicija
| 1. | jez. knjiž. u antičkoj retorici, dio rečenice spojen jednim ritmičkim akcentom |
| 2. | u interpunkciji, dvije točke; dvotočka |
| 3. | anat. debelo crijevo |
Etimologija
✧ lat. colon ← grč. kȏlon: ud, član, članak
