kombinírati
kombinírati dv. 〈prez. kombìnīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| kombinirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | kombiniram |
| 2. | kombiniraš |
| 3. | kombinira |
| množina | |
| 1. | kombiniramo |
| 2. | kombinirate |
| 3. | kombiniraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | kombinirat ću |
| 2. | kombinirat ćeš |
| 3. | kombinirat će |
| množina | |
| 1. | kombinirat ćemo |
| 2. | kombinirat ćete |
| 3. | kombinirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | kombinirah |
| 2. | kombiniraše |
| 3. | kombiniraše |
| množina | |
| 1. | kombinirasmo |
| 2. | kombiniraste |
| 3. | kombinirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | kombinirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | kombinirao sam |
| 2. | kombinirao si |
| 3. | kombinirao je |
| množina | |
| 1. | kombinirali smo |
| 2. | kombinirali ste |
| 3. | kombinirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam kombinirao |
| 2. | bio si kombinirao |
| 3. | bio je kombinirao |
| množina | |
| 1. | bili smo kombinirali |
| 2. | bili ste kombinirali |
| 3. | bili su kombinirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | kombiniraj |
| množina | |
| 1. | kombinirajmo |
| 2. | kombinirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| kombinirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| kombiniravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| kombinirao, kombinirala, kombiniralo | |
| kombinirali, kombinirale, kombinirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| kombiniran, kombinirana, kombinirano | |
| kombinirani, kombinirane, kombinirana | |
Definicija
provesti/provoditi, (iz)vršiti, (po)tražiti kombinaciju
Etimologija
✧ njem. kombinieren ← lat. combinare: slagati
