kòndīcija
kòndīcija (kondícija) ž
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | kondicija |
| G | kondicije |
| D | kondiciji |
| A | kondiciju |
| V | kondicijo |
| L | kondiciji |
| I | kondicijom |
| množina | |
| N | kondicije |
| G | kondicija |
| D | kondicijama |
| A | kondicije |
| V | kondicije |
| L | kondicijama |
| I | kondicijama |
| jednina | |
| N | kondicija |
| G | kondicije |
| D | kondiciji |
| A | kondiciju |
| V | kondicijo |
| L | kondiciji |
| I | kondicijom |
| množina | |
| N | kondicije |
| G | kondicija |
| D | kondicijama |
| A | kondicije |
| V | kondicije |
| L | kondicijama |
| I | kondicijama |
Definicija
| 1. | ono što je potrebno da bi se nešto ostvarilo, ono što ovisi o čemu [condicio sine qua non]; pogodba, uvjet |
| 2. | a. (ob. mn) okolnosti u kojima se tko ili što nalazi; prilike b. opće stanje i izdržljivost tijela i duha, sposobnost da se podnese fizički i duhovni napor [imati/nemati kondiciju] |
Etimologija
✧ njem. Kondition ← lat. conditio ≃ conditionallis: pogodben
